Image Pothvat godine napravio je paraolimpijac Darko Kralj koji je bacio kuglu do svjetskog rekorda, a fair-play nagradu uzeli su jedriličari Cupać i Kostov te njihov trener Bulaja.

Bilo kako bilo, kvartet laureata iz uvodne rečenice je ono najbolje što je Hrvatska pokazala svijetu u godini na izmaku. Večeras, prvi put u novom ambijentu zgrade Hypo centra u Zagrebu, ali ukupno u već 57. godišnjem izboru Sportskih novosti, 388 hrvatskih sportskih novinara iz čak 61 redakcije, što ovaj izbor čini u tom pogledu najreprezentativnijim, jasno je izreklo svoj stav. I ne samo to. Ukoliko je suditi po broju osvojenih glasova pobjednika u svakoj kategoriji, ne griješimo kada tvrdimo kako velikih dvojbi, neovisno solidnoj konkurenciji, zapravo i nije bilo.

Image Dajući damama prednost, počnimo od Blanke. Splićanka i najbolja visašica svijeta imala je u cijeloj godini možda samo jedan lošiji dan. Tako bi možda netko zaustio. No, pazite sad. Kad se u tom i takvom “lošem danu” osvoji olimpijsko srebro, onda ste valjda tek svjesni njezine veličine. Nema sportaša na svijetu koji ne bi sam sebi poželio više takvih “loših dana”.

Rastom omaleni, ali sportskom ustrajnošću i stegom pregolemi Međimurec Filip Ude najveće je otkriće godine. Ude je, doduše, sportskoj javnosti bio znan i koju godinu ranije, ali da ste među prosječnim hrvatskim pukom prije Pekinga napravili anketu s tek jednim pitanjem - znate li koji će hrvatski gimnastičar nastupiti na Olimpijskim igrama u Kini, tvrdimo kako bi se velika većina iznenadila da ondje imamo ikakvog gimnastičara. To je njihova, gimnastička karma. Ne prate ih kamere, navijači, sponzori, oni su zapravo čisti entuzijasti. Barem u Lijepoj našoj. Upravo stoga Filipovo pekinško srebro ima status otkrića i našeg nacionalnog pothvata godine.

U konkurenciji stolnotenisačica ruski je Sankt Petersburg donio brončanu radost našoj vrsti na kontinentalnoj smotri. Za razliku od mnogih drugih europskih reprezentacija u kojima Europljana i Europljanki ima samo u liječničkoj službi ili kao vozač kombija, Hrvatska je na obalu Neve stigla sa svojim curama. I samo su dvjema državama priznale da su ovog trenutka bolje, malo bolje od njih.

Image Pred kraj, ali ne i najmanje bitno - Lino Červar i njegovi Kauboji. Godina je počela finalom. Europskim u hladnoj Norveškoj sučelice Dancima. To europsko zlato kao da im je ukleto. Izmaknulo im je na žalost i tada. Podbačaj iz Pekinga, a za nas Hrvate je u rukometu podbačaj baš sve osim medalje, posebice zlatne dakako, ne može u konačnici izmijeniti sliku jedne velike i uspješne sportske obitelji. E sad, ako im još k tomu ova nagrada bude i podstrek za nabavku okvira takve slike, mislimo na kolajnu sa skorašnjeg SP... No, pustimo to za istu ovakvu zgodu za samo 365 dana.
Jedan je Kralj ove godine zaslužio i tretman dostojan svojemu prezimenu. Darko Kralj, invalid Domovinskog rata u Pekingu je na Paraolimpijskim igrama kuglu bacio do novog svjetskog rekorda (14.43 m), te prvog hrvatskog paraolimpijskog zlata u konkurenciji muškaraca.

Dakako, nismo i nemojmo zaboraviti još nešto vrlo bitno. Nešto što mnogi sportaši i sportašice u današnjem krajnje materijaliziranom poimanju sporta prečesto zaboravljaju. Nešto što je iščezlo iako je utkano u esenciju sporta. Jeste li čuli za fair-play ili sportsko ophođenje? Da, malo je nestalo negdje. Srećom, nije nestalo i nisu na njega zaboravili jedriličari Cupać i Kostov te njihov trener Bulaja.
Lijepo ih je sve zajedno bilo pratiti cijele godine.

Izvor:  sportskenovosti.hr